Digitalna ekonomija se razvija i sve je prisutnija u našem okruženju, samo je pitanje koliko smo si to osvijestili bilo na osobnoj ili na profesionalnoj razini kao i na razini društva u kojem živimo.
Da to pojasnim. Nekada, kroz duga povijesna razdoblja ljudi su novu vrijednost stvarali prvenstveno radom na zemlji ili uzgojem stoke, zatim obrtničkim radom u raznim zanatima te trgovinom. Izumom strojeva pokretanih energijom i temeljem toga razvijene tkz. industrijske revolucije dodatna vrijednost kreirala se poslovnim modelima koji su znali iskoristiti taj tehnološki napredak i obzirom da su strojevi efikasno višekratno umnažali kreativni ljudski rad, bogaćenje se demokratiziralo kroz dostupnost neizmjerno većem broju ljudi nego u predindustrijskom razdoblju.
Sada ulazimo u postindustrijsko doba, vrijeme digitalne ekonomije. Naime u industrijsko vrijeme su ljudi bili ti koji su pretežno, ispočetka više, a kasnije, s usavršenijim strojevima sve manje radili. U digitalnoj ekonomiji strojevima (zapravo sve više raznim oblicima robota) isključivo upravljaju softveri, ljudi ih jedino još nadgledaju, ali ti softveri na temelju ogromnih baza podataka i novih tehnologija doslovno ulaze u sve pore našeg svakodnevnog života, našeg rada, međusobne komunikacije i sl. Aktualna događanja oko umjetne inteligencije nam na to više nego zorno ukazuju, a to je tek netom vidljiviji vrh sante, nama u masi još gotovo nevidljivih novina koje hrpimice ulaze kroz razne primjene unutar ljudske zajednice.
Dok su tijekom industrijskog razdoblja ljudi radeći na strojevima uvelike umnožavali sam ljudski rad, danas strojevi, mahom sve više roboti, upogonjeni softverima tu dinamiku stvaranja dižu na dodatno neslućene brzine i kreativne razine ovisne samo o masi i kvaliteti potrebnih podataka, ljudske maštovitosti i snage ugrađenih mikroprocesora. Time digitalna ekonomija kreira digitalnu imovinu. Vlasništvo nad zemljom i talenti u zanatskom radu ili trgovini kreirali su stara bogatstva, zatim je industrijska proizvodnja kreirala kapital na kom su se mnogi više ili manje bogatili, da bi se danas digitalnom ekonomijom baziranoj na softverskim novim tehnologijama stvarala nova vrijednost za one koji razumiju te procese. Isto se događalo na prijelazu iz feudalnog u kapitalističko vrijeme kada je shvaćanje stvaranja kapitala uspostavilo nove odnose među ljudima.
Danas živimo u vremenima fascinantnih otkrića i promjena svekolikog života i koliko god to kome čudno zvučalo mi još uvijek dramatično podcjenjujemo inovativnost, kako u našem privatnom životu tako i u poslovanju. Posljedica je to ne toliko naše nespremnosti na promjene već ljudske komocije i sociološke činjenice da su ljudi u preko 90% populacije sljedbenici (folowers), a tek manje od 10tak posto predvodnici / poduzetnici tj. oni koji rješavaju svoje, ali i tuđe probleme.
Kada kroz opisani proces sagledamo promjene koje se događaju onda ćemo si osvijestiti neslućene mogućnosti koje nam otvara digitalno doba. Slično je to ali još mnogo više i dinamičnije nego kada je demokraciju bogaćenja omogućila industrijska revolucija.
Milan Horvat